Abstract:
Zagreb - Novo Mesto - Stavča Vas - Žužemberk - Stavča Vas - Ljubljana - Jesenice - Bled - Lesce - Ljubljana - Postojna - Zagreb
Članak:
1. NOVO MESTO (petak)
Busom do Mesta od Zagreba dođete za 50kn i triput jeftiniju taksu za prtljagu nego kakvu deru hrvatski autoprijevoznici, čak 3kn je cijena po glavi (kod naših je i do 8kn). Od sad putujemo samo slovenskim prevoznicima.
Sva sreća da smo prošli busom kraj table koja pokazuje di je centar pa smo se direkt s kolodvora zaputili tam. A vrućina je bila nepodnošljiva. A na našim leđima valjda 15 kila prtljage (doduše, nekom na leđima, nekom na jednom ramenu).
Odlazimo najprije u TIC (turistički informativni centar), takozvani i, kako bi se malo raspitali za načine putovanja do Stavče Vasi, gdje nas čeka 25 prpošnih stranaca i 10-15 Slovenaca. Bus ide jednom dnevno (oko 10 ujutro) (osim subotom i nedeljom, tad opće nejde). Taxi od Novog Mesta do Stavče Vasi je 15€ eeeeej! Nema šanse. Bumo stopirali. Studentica kaj radi u i-u je jako ljubazna, al nas je poslala na sprehajališče, koje nam je bilo nezanimljivo. A mi gladni. I niš, krenuli u potragu za večerom.
Nakon duge kalvarije, nailazimo na "Črnog barona", restoran ima dva nivoa gdje možete jest. Naravno da smo odabrali onaj pod zemljom :). Budući da je konobarica čehinja koja jedva razme slovenski, teško nas je razumjela, pa je došel šef kuhinje da uzme narudžu. Odma se prešalto na srpski.
Mi: "Kaj preporučate?"
Šef: "Gulaš, pasulj, rižoto.."
Llama: "Jel imate kakvo meso?"
Nakon kaj smo rekli kaj oćemo, pit'o je kol'ko smo gladni. Jaaako. Evo kakve porcije nam je složil (mogo je koji krumpir i kroket zamijenit još jednim šniclom, al ajd):
U i-u smo ugrabili knjižicu o Sloveniji pa smo punih želucov malo proučavali. Ima u Ljubljani nova vrsta kebaba:
"Duna-Imbiss Kebab - BEST in TOWN - served with slovenian meat" (Nazorjeva 6)
Kokoš: "To onda jedemo Slovence"
Llama: "Slovenjetina!"
Pao je dogovor da idemo tam na kebab jednom kad stignemo u Ljubljanu. Tad nismo ni slutili kolko ćemo se načekat....
Proučavali smo još malo kartu Novog Mesta, negdje uz drugu ili treću pivu. Piše na karti OŠ Grm, ima i OŠ Bršljen, a ima i mjesto koje se zove Može.
Kokoš: "O'š grm? O'š bršljen?"
Llama: "Može!"
Odlazimo natrag do kolodvora i stopiramo. Niko neće stat.
Kokoš (dok auti prolaze kraj podignutih palaca): "Ne stanemo... ne stanemo... ne stanemo.. ne stanemo.."
Llama: "Nije važno da mi stanemo, važno je da oni stanu!"
Dok nije stal jedan mlađahan lik. Potrpali smo se u auto.
Lik: "Kam idete?"
Kokoš: "Stavča Vas"
Lik: "Stavča Vas?"
Jednoglasno: "Da"
Lik: "Odakle ste?"
Llama: "Iz Zagreba"
Lik (kroz neobuzdani smijeh): "Vi iz Zagreba idete u Stavču Vas?!"
Odpeljal nas je skrooz do naše destinacije (koju smo prepoznali zbog ogromnog vojničkog šatora (you're in the army now wouwou you're in the army now)), iako je njegova destinacija bila 10km ispred naše. Fala frende! Još nam je na odgovor da slušamo rock promijenio cd sa čisto partijanerskog na Prodigy-a. Full service :D
2. STAVČA VAS (petak, subota)
Nismo baš dobili najsrdačniju dobrodošlicu, kao da su znali tko dolazi. Čak smo si i pivu sami morali zeti. A piva ide na crtice. Pa platiš za tjedan dana. Na veresiju.
Te je večeri kakti bil Slovenian Evening. Naučili (izmislili) smo dva nova sinonima za Deželu:
- Zlovenija
- Slövenija
Ukrali smo trećem Hrvatu Fantu, pa je bijesnio pol sata u krug "Di mi je fanta? Di mi je fanta? Di mi je fanta?"
Tako je nastala druga strofa dobre stare pjesme o čajbusu (za neuke, prva strofa ide ovako: "Kažite ko nam je ukrao čajbus, i zašto ja nikad neću napiti sebe?"):
"Kažite ko mu je ukrao fantu,
al nemojte reći da smo bile nas dvije"
Palili su vatru kakti da nam nebu zima.
Llama: "Smrdila bum po dimu, a dim je otišo doma!"
Llama je uspjela složit šator u stanju u kojem nije mogla stajat na vlastitim nogama.
Za doručak su participanti dobili jest žitarice i mlijeko. I n'č več. Izgladnjuju nas. Odlučili smo jest u Žužemberku, kam su nas upravo krenuli vozit.
3. ŽUŽEMBERK (subota)
Bježimo od mase, trbuhom za kruhom. Gostilna "Pri gradu". Loooša pizza, s domaćim paradajzom, poluspasiranim.
Vrijeme u Žužemberku se vuče proookleto sporo. Tu započinjemo s bacanjem frizbija, kojim smo ostatak vikenda živcirali sve prisutne. Zaključili smo da je to baš čudno - u Hrvatskoj bi se svi odma pridružili frizbiju, i za čas bi nas bilo gro kaj se s tim nabacujemo. A tamo - niko živ, čak niti Slovenci. Valjda ekipa ne zna kaje frizbi, misle da je to igra isključivo za dvoje, pa nisu šteli smetat...
Odlazimo u birtiju na kavu. Kava iz džezve eeeej, koda su znali da Kokoš dolazi in da viliđ :D. U birtiji (Turistična kmetija Koren) sasvim čudan zec. Zaptavo križanac zeca i zamorca.
Konverzacija: "Zec? Križanac? Zvijer?" , što nas je podsjetilo na jednu sličnu staru konverzaciju nepoznatih junaka: "Majk? Krumpir? Ne, letva!"
Llama: "Baš je onak, sam tu stoji gore"
Kokoš: "Dubi na tome"
Llama: "Baš je... dubić!"
4. STAVČA VAS (subota, nedjelja)
Vraćamo se u Stavču Vas i dosađujemo se. Ispjevavamo songbook, igramo yamb, bacamo frizbi, čekamo piletinu da se ispeče na roštilju...
Stiže i International Evening. Troje Hrvata osmišljavaju strategiju:
Llama: "Ajmo na onaj kamen - ko na tvrdoj stini svoju povist piše..."
Kokoš: "E al moramo pomaknut Srbiju!"
Uređujemo hrvatski stol...
Kokoš: "Moram pazit da ne zrušim Čehoslovačku"
Llama: "Veliki pad Čehoslovačke"
Llama (treća strofa pjesme):
"Kažite ko nam je proširio Hrvatsku,
i zašto Slovenija nikad neće imat more?!"
Da objasnimo poantu hrvatskog stola
- na kamenom stolu i starim drvenim stolcima oko stola = na tvrdoj stini, starosjedioci, od stoljeća sedmog
- ispod bora = naša obala, more, borovi, sunce i vino, masline i tak to
- šuker i kockice = svaki komentar je suvišan (btw, šukerov dres smo posudili od portugalca (?!) )
Prezentacija je išla nekako ovako:
Dobro došli na sat hrvatske povijesti. Prvi čovjek koji je kročio ovim prostorima je bio Krapinski pračovjek - u tom trenutku iza kuće izletava treći Hrvat, gol do pasa, s kosurinom i bradurinom, mašući cjepanicom iznad glave, i vičući hu-hu-hu (al ne ko sova nek ko pračovjek). To im je bilo smješno. Onda ide priča kako je pelinkovac službeno piče hrvatske frizbi reprezentacije, dok se mi nabacujemo frizbijem. To im nije bilo smješno - ekipa totalno ne konta frizbi :( Još nešt malo o kruškovcu i mlijeku, i mikado čokoladi, i to je to.
A Makedonac je donio kvazi ajvar za koji veli da nije ajvar nego je ajvarov brat.
Kokoš: "Kulenova seka i ajvarov brat"
Došla je i murja, neko ih je zval da smo kakti preglasni. Bil si je ful strog. A na odlasku se zabio u limenku pive koju smo zapiknuli u đengu od cjepanica:
Kako se večer primicala jutru, gorštak nas je spopadal, izvlačil virtualni kalašnjikov i vikal da će nas sve pobit, bil je dost nacionalistički nastrojen.. sel se među nas da bi nam reko da se maknemo od njega jer bu nas inače bacil u rijeku.
Llama: "Cijeli život čeka da razvije škrge po potrebi" (ma što god to značilo :D )
U nedelju smo ubijali prokleto dugo vrijeme s još frizbija, yamba, improviziranim čovječe ne ljuti se - nacrtan na plastičnom tanjuru, jedni pijuni su bili kamenčići, drugi dijelovi češera. I tak. Konačno je došlo vrijeme da se krene u Ljubljanu. A već smo tri dana u Sloveniji. 3 duuuuuuuga dana.
5. LJUBLJANA (nedjelja, ponedjeljak)
Smještavamo se u stan, koji smo si brzo prihvatili kao Dom. Tuširanje, presvlačenje i na piđama parti. Koji je bil valjda najdosadniji dio korsa. Al smo otkrili Slovence i Talijana na vrhu brdašca ispod balkona pa smo im se pridružili. Svašta je tu kružilo, a kad smo spili posljednju kap domaćeg limončela, ostal nam je samo absint. Jeeeej. Srkali smo ga ko ludi. I naravno, ogladnila nam ekipa. Onda smo si zeli dva taksija i otišli na horsburger (nama se nije dalo jest pa smo si zele pive), pa onda opet platili taksi za natrag.
Llama (na temu gaudeamus igitur): "Pivovarna Union, daj mi jednu pivuuu"
Skoro smo prolili absint i pivu po taksiju, "ojoj!" Natrag na balkonu, dokrajčivali smo pive i absint. Slovenac: "He was driving slow"
Llama: "Of course, it is Slowenia"
Kad šalješ poruku Primožu, na mobu piše "Prima Primož". Tako smo zaključili da se njegovo ime prevodi kao Reciever.
A slijedeći motivacijski vikend će nositi naziv beLiver (krenulo kao believer, ali završilo kao budi jetra).
"Ublažite se"
I krenuli doma.
Buđenje i spremanje za na Bled, weeeeeee.
6. JESENICE (ponedjeljak)
Naravno da ti tete na šalterima na kolodvoru neće apsolutno ništa reći ne bi li ti pomogle da što jednostavnije i jeftinije dođeš do odredišta. Tražili smo dvije karte za Bled (vlakom, jel), to smo i dobili. Pazi sad nelogičnosti (lakše uočiti uz promatranje karte):
Vlak za Bled nema direktni, nek se presjeda u Jesenicama. U Jesenicama čekaš vlak za Bled, a ako ti pobjegne jer si mutav, onda još malo proučavaš Jesenice. Onda sjedneš na bus za Bled iz Jesenica, i skontaš tu apsolutnu nelogičnost: vlak za Jesenice prolazi kroz Lesce, koje su niti 10min busom do Bleda. A kad iz Jesenica ideš vlakom do Bleda, vlak u Bledu stane stoljećima dalje od samog jezera, tak da sva sreća da smo fulali vlak :D
Najlakši i najjeftiniji put do Bleda iz Ljubljane je vlakom do Lesca, i busom do Bleda. Isto tako i natrag.
No, Jesenice. Uletili smo u Loko pub, birtija baš po našem čefu, treš birtija:
1. štuju kult druga Tita (takozvano titotitanje, poteklo iz pjesme "To je nama naša borba dala tito tito tito, da imamo Tita za maršala tito slobodo")
2. tediber (duga i neobjašnjiva priča)
3. jeger na polici
Kako nam je zgibal vlak, promijenili smo birtiju i otišli u "Ej GA", koji na svakom svom uglu reklamira Ledo sladolede i cedevitu. Vlasnik Hrvat?
Odlazimo busom na Bled.
7. BLED (ponedjeljak)
Konačno nas evo. Obilazimo Bled, prvo pješice, pa turističkim vlakićem (nakon kaj smo si pokvarili želuce "ledenom kavom", čija je glavna supstanca šlag). Odlazimo na tvrđavu, kao dobar je pogled. Pentramo se kilometrima u nebo, da bi konačno došli do tvrđave i skontali da košta 6€. Šest eura eeeeeej. Nedamo! I tak. Završili svoj ogled, sjeli na bus za Lesce.
8. LESCE (ponedjeljak)
Malo i veselo. Željeznički kolodvor na kojem smo osvojili vlak i udarili žig na njega da se zna da je naš:
9. LJUBLJANA (ponedjeljak, utorak)
Od Lesca do Ljubljane vlakom Mimara. Odma smo se osjećali ko doma.
Euro city vlak Mimara iz Münchena - Villacha - Jesenica - Ljubljane - Dobove dolazi na drugi peron drugi kolosijek.
Na večer je bil neki kakti havaji parti u Bolivari-ju. Tu smo potrošili 40€ na cugu (wotafak) i zaključili da su korsevi preprpošni za stara čangrizala poput nas.
Dobili smo i nove cimere, simpatičnog Mađara i njegovu Koku koja se ne odljepljuje od špigla, al onak doslovno, bez pretjerivanja.
Odkrmismo do podneva i odlazimo za Postojnu.
10. POSTOJNA (utorak)
Grad Postojna je ružan ko vrag. U njemu je vrijeme stalo, eno ga još uvijek stoji tamo negdje na kraju 70-ih, početku 80-ih. Čak mislim da im niko nije reko da Tito više nije živ. Grad titotitanja. Titotitograd.
Zaustavlja nas obitelj glupih Talijana. I pitaju nas kak da dođu do dvorca. Hmmh.. Uvjereni da misle na najbliži dvorac 'jami', upućujemo ih na Predjamski grad. A Talijan ljutito vadi prospekt Škocjanskih jama i veli "Aj vant tu go hir". Majku mu njegovu talijansku. Da di je dvorac. Evo imaš ga na svakom čošku.
Al si je zato spilja, kak bi slovenci rekli jama, prekrasna. I slušali smo prezentaciju na slovenskom i apsolutno sve razumjeli.
11. LJUBLJANA (utorak, srijeda, četvrtak)
Dan završavamo pabkrolingom, a srijedu si uzimamo za lagano španciranje po Ljubljani. Još jedan tulum, još jedno jutro i vraćamo se u Zagreb.
Jeste znali da slovenska abeceda ima 25 slova? Da lj i nj nisu slova, već kombinacije slova l/n i j? Da nemaju ni dž ni đ? I naravno, ono što svi uvijek znaju, imaju samo č, a ne i ć. A slovenske križanke su najbolji način da naučite slovenski :D
Nego, jesmo li pronašli odgovor na pitanje Zašto uvijek sve popijemo do dna? Zato kaj smo žejni.
